ODABIR PČELINJIH ZAJEDNICA ZA PROIZVODNJU

Ova pčelarska proizvodnja je specifična te zahtijeva potpunog, vrijednog, odgovornog, tačnog i priciznog  pčelara. Te uslove treba zadovoljiti u profesionalnoj proizvodnji. Zbog toga, planski i organizirano treba odabrati pčelinje zajednice za ovu proizvodnju. Na manjem ili većem pčelinjaku sve zajednice, iako su brojčano podjednake i imaju sličnu količinu legla, hrane, starosnu strukturu pčela i matica, kada se zaposle da proizvode matičnu mliječ, ne daju iste rezultate. Pri tome postoje velike razlike u prehrani matičnih ličinki. Za ovu proizvodnju potrebno je odabrati najbolje, tj. zajednice koje pod istim uslovima proizvedu najviše matične mliječi. Takve zajednice su nam zanimljive za racionalnu i ekonomičnu proizvodnju, kako za uzgajivačke zajednice pri uzgoju matica tako i za proizvodnju matične mliječi. Potrebna kvaliteta tih zajednica ne može se dobiti praćenjem za jednu godinu. Na našim pčelinjacima taj smo odabir radili pet godina. I dalje tokom proizvodnje ponekad provodimo manje korekcije, tj. s pčelinjaka koji je namijenjen proizvodnji matične mliječi mičemo zajednice koje ne proizvode dovoljno mliječi.

PRIPREMA PČELINJIH ZAJEDNICA ZA ZIMOVANJE

Naši pčelinjaci nalaze se na tri lokacije, kao tri zasebne proizvodne jedinice. Oplodna stanica za uzgoj matica, seleći pčelinjak za proizvodnju vrcanog meda i pčelinjak za proizvodnju matične mliječi. Ovaj posljednji je ciljano postavljen na lokaciji gdje je jaka peludna paša, a nektarna je stalno nadražajna. Na lokacijama gdje je jaka nektarna paša, nema ekonomski i planski organizirane proizvodnje matične mliječi. U razdoblju jakih nektarskih paša pčelinje zajednice su vrednije na skupljanju nektara nego na proizvodnji matične mliječi. Zajednice uključene u tu proizvodnju svaku noć dobivaju obogaćen sirup u količini od 0,75 litre. Iz tih košnica nikada se ne vrca med, jer je potrošnja hrane u ovoj proizvodnji izrazito velika.

Na osnovi našeg proizvodnog iskustva iznijet ću sledeće: pčelinje zajednice koje su uključene za razne potrebe na oplodnoj stanici, potroše dvostruko više hrane za godinu dana nego one kojima proizvodimo vrcani med, ali zajednice koje proizvode matičnu mliječ, potroše čak tri puta više hrane od onih za proizvodnju meda. Svaku pčelinju zajednicu uzimljavamo pod istim uslovima, ali s većom rezervom hrane od oko 30 kg. Ovu proizvodnju počeli smo s jednomatičnim pčelinjim zajednicama, a danas to radimo isključivo s dvomatičnim u LR košnicama. Za tu proizvodnju potrebno je zajednice dovesti na vrhunac razvoja, tj. da stalno imaju višak energije. Taj višak je presudan uslov  za dosta matične mliječi. Tokom razdoblja proizvodnje matične mliječi zajednice se moraju zadržati na vrhuncu snage. To postižemo različitim poticajnim sredstvima. Uzimljavamo samo jake zajednice u dvomatičnom sistemu.

POTICAJNA SREDSTVA KOJA KORISTIMO

Konzervirani pelud u saću (perga) glavna je hrana mladih pčela pri većoj proizvodnji matične mliječi. Za tu proizvodnju osiguravamo rezervu peluda na pčelinjaku, gdje proizvodimo vrcani med. Pune okvire peluda dodajemo po potrebi u pčelinje zajednice kojima je to potrebno. Svježi pelud koji pčele unose u košnicu najčešće se odmah troši. Veća rezerva osigura se samo tokom voćne paše i kada cvjeta amorfa. Sirup koji redovito dodajemo, svako predvečerje obogaćujemo peludom, kobaltom, sirovim nesušenim peludom i medom te stalno koristimo obogaćenu pogačicu.

PROLJETNI RAZVOJ DO POČETKA PROIZVODNJE

Bogata rezerva kvalitetne hrane koja se osigura pčelama u avgustu prethodne godine najbolja je stimulacija za uspješan proljetni razvoj sljedeće godine. Razvoj dodatno stimuliramo obogaćenim pogačicama. Maticama osiguramo dovoljno saća za polaganje jaja prevješavanjem okvira, a posle  rotacijom nastavaka. U toj proizvodnji svi nastavci u jednoj košnici su plodišni. Dodatna stimulacija ostvaruje se povremeno spuštanjem punih okvira s medom u nastavak ispod onog u kojem se u tom razdoblju nalaze matica i leglo. Najčešće to primjenjujemo polovicom maja, kada se pčele počnu spuštati u donji nastavak, a to je uglavnom kada u plodišnom nastavku ima oko 7 okvira legla različite starosti. Nakon toga slobodan prostor do legla prvo ispunjavamo okvirima s izgrađenim saćem, a posle dodajemo satne osnove na izgradnju. Te okvire dodajemo u plodišne nastavake s južne strane. U tom nastavku pčele moraju imati neprekidan kontakt s krajnjim okvirima u kojima je glavna zaliha hrane. To je jako važno zbog iznenadnih zahlađenja koja su moguća u aprilu. Najčešće do početka aprila  ne dijelimo kompaktnost legla odabranim i dodanim praznim okvirom. Posve isto se radi kod obje zajednice koje uzimimo na jednoj podnici i pod jednim krovom. Namjera je da do početka proizvodnje matične mliječi u košnici bude što više pčela u 4 raspoloživa plodišna nastavka, što više legla različite starosti, dovesti obje pčelinje zajednice na vrhunac razvoja, a da ne zaroje, te održati pčele u radnom raspoloženju. To je trenutak kada zajednice imaju višak energije, koju treba početi iskorištavati u proizvodnji za koju su i pripremane.

Pribor koji se koristi za proizvodnju matične mliječi

Većinu pribora, alata i sva pomagala koja upotrebljavamo pri presađivanju ličinki za uzgoj matica koristimo i za proizvodnju matične mliječi. Tu spadaju: okviri s letvama za ugradnju početaka matičnjaka, stalak i igle za presađivanje, profesionalna povećala pri presađivanju, šprice za ukapavanje matične mliječi pri presađivanju ličinki, kineske lopatice za skupljanje matične mliječi, vakum pumpice i ostali sitni pribor nužan za rad. Početke matičnjaka izrađujemo od najčišćeg voska koji skupljamo od zaperaka i mednih poklopčića. Izrađujemo ih pomoću deset ugrađenih drvenih kalupa. Identični su i za uzgoj matica. Sav pribor je smješten u višenamjenski plastični kofer  s više dijelova. U svaki od tih  dijelova raspoređen je uvek steriliziran pribor kojim se koristimo. Prostor u kojem se obavlja posao, mora biti  čist. Bočice potrebne za smještaj matične mliječi moraju biti dobro oprane, osušene, a posle sterilizirane. U njih stane po 10 gr matične mliječi.

Priprema pčelinjih zajednica za početak proizvodnje

S prvim presađivanjem ličinki za ovu proizvodnju počinjemo oko 15. aprila. Do tada su pčelinje zajednice stimulativno forsirane. U svakoj dvomatičnoj LR košnici namijenjenoj za ovu proizvodnju, nalazi se oko 12 okvira legla u svakome plodištu, koje se nalazi u dva nastavka. Budući da su pčelinje zajednice brojčano jake, uzimljena njihova snaga se u ovome razdoblju najbolje pokazuje po brojnosti pčela i legla različite dobi u svakoj košnici. Budući da su obje matice za plodište koristile po dva nastavka, prvi put kada se košnice pripremaju za početnu proizvodnju, potrebno je više vremena zbog pronalaženja svake matice. Od tada matice ograničavamo na po jedan plodišni LR nastavak. Posao olakšava to što su sve matice obilježene i lakše ih je uočiti među toliko mnogo pčela. Redoslijed radnji je sljedeći:
Skida se gornja pčelinja zajednica, tj. dva gornja nastavka sa snelgrovom razdjelnom daskom i stavlja na izvrnuti poklopac košnice.
Pronađe se matica u pčelinjoj zajednici koja se nalazi na podnici. Okvir na kojem je matica, stavljamo u prvi plodišni nastavak, koji se nalazi na podnici. U tom nastavku ostavimo samo dva okvira sa zrelim leglom. Krajnji okviri u tome nastavku trebaju biti s medom i peludom. Ostali prostor u tome plodišnom nastavku popunimo izgrađenim kvalitetnim praznim saćem i okvirima s ugrađenim satnim osnovama. Sve preostale okvire s leglom i pčelama od te matice u drugom nastavku maknem u stranu. Na satonoše plodišnog nastavka na podnjači odmah stavim po dvije stimulativne pogačice. Oko toga plodišta više ništa ne radim sledeće tri nedelje. Prije ove pripreme, snelgrova razdjelna daska bila je iznad drugog plodišnog nastavka, a sada je stavljam iznad prvog, tj. plodišnog nastavka. Matica u njemu ima dovoljno prostora sljedeće tri nedelje.
Vratim gornju pčelinju zajednicu koja će se i dalje nalaziti u dva plodišna nastavka, na snelgrovu razdjelnu dasku. Pri tome se vadi poneki izgrađeni okvir iz svake košnice i dodaju satne osnove na izgradnju. U plodištu iznad snelgrove daske pronađem po neki okvir sa što mlađim leglom i pčelama i stavim ga u odvojeni plodišni nastavak od prve matice. Posle popune gornjeg plodišta s okvirima, preko njega stavljam uokvirenu matičnu rešetku, na kojoj postoji izlaz za pčele. Plodište iznad snelgrove daske ostaje u dva plodišna nastavka LR. Matica slobodno šeće cijelim plodištem i namjera nam je da ona položi što više jaja. Pčelinja zajednica iznad snelgrove daske od tada je stalno stimulirana svaku večer obogaćenim sirupom u količini od 0,75 litre. Preko matične rešetke stavljam prethodno odvojen nastavak kao četvrti u kojem je pretežno otvoreno leglo.
U četvrtom nastavku krajnji okviri su s nepoklopljenim medom i s peludi. U njemu treba biti ukupno devet okvira. Deseto mjesto ostavljamo za okvir s nosačima matičnjaka. Otvoreno leglo s prenesenim mladim pčelama u četvrtom nastavku ima zadatak privući još više mladih pčela iz bogatog i neokrnjenog plodišta ispod matične rešetke. Pri rasporedu okvira u četvrtom nastavku, u sredini ostavimo prazan prostor da se u njemu skupe mlade pčele. A s jedne i druge strane tog praznog prostora postavimo okvire s najmlađim leglom kao mamac. U sljedeća dva do tri sata taj prostor ispuni se željenim pčelama. Košnica se poklopi, a opasnosti zbog prenošenja i miješanja okvira i pčela iz dva plodišta nema, jer su pčele i ranije kroz žičanu mrežu izjednačavale mirise. Svaka od košnica je slučaj za sebe. Nema pravila da u svakoj treba raditi isto. Neka se veoma brzo pripremi, a neka zbog novog rasporeda okvira, zahtijeva mnogo više posla.
Novim rasporedom plodišta i nastavaka, a i postavljanjem matične rešetke, poremećeni su raniji izlazi za pčele. Zbog toga na prednjim stranama košnica vlada čitava uzbuna, ali ni pčelar se ne treba zbog toga zbunjivati jer se stanje brzo normalizira. Donja pčelinja zajednica privremeno oslabi, jer joj je oduzeto sve raspoloživo leglo, osim dva okvira. Ali, ono pokupi sve svoje pčele izletnice. Širinu izlaza za pčele treba prilagoditi snazi zajednica.
U sledeća dva do tri sata, u nastavku iznad matične rešetke ostaju uglavnom najmlađe pčele. Ali, one su iznad matične rešetke i počinju se osjećati poluobezmatičene. U tome razdoblju ponovno otvaramo pripremljene košnice i u prazan prostor dodajemo okvire s počecima matičnjaka na sterilizaciju. Kod tako jakih pčelinjih zajednica pčele završe sterilizaciju i feromoniranje za oko jedan sat. Svaki okvir kao nosač matičnjaka obilježen je i oni se poslije prve sterilizacije tokom razdoblja proizvodnje matične mliječi uvek stavljaju u istu košnicu. Ako bi se zamijenila mjesta tih okvira, presađene ličinke bile bi lošije prihvaćene.
Tokom razdoblja dok su okviri na sterilizaciji, priprema se prostor i raspored pribora za presađivanje. Svaki član ekipe dobro zna svoj dio posla. Obogaćeni stimulativni sirup pripremljen je u plastičnim bocama od 1,5 litre. Jedna boca je za dvije zajednice. Ako su temperature visoke, iznad košnica postavljamo suncobran koji po potrebi prenosimo. Ali, on nam nekada posluži i kao kišobran. Kada počne ova proizvodnja, svaki posao se mora obaviti u tačno određeno vrijeme. Zbog toga nekada i pokisnemo.

Sve je spremno za prvo presađivanje

Ličinke za presađivanje koristimo iz jedne pomoćne košnice namijenjene samo za proizvodnju ličinki. Svaki treći dan iz te košnice vadimo po jedan okvir s najmlađim ličinkama, koje plivaju na matičnoj mliječi. Vadimo po dva okvira s nosačima matičnjaka po redoslijedu, i stavljamo ih na pripremljen stol. Osoba koja presađuje ličinke, vadi letvice iz okvira i slaže ih po redoslijedu prema kojem će u njih i presađivati i ponovo ih prema redoslijedu vratiti na svoje mjesto u svaki okvir. Osoba koja vadi i vraća okvire u košnicu, za to vrijeme vadi okvir s ličinkama, obriše s njega pčele, prekrije ga vlažnom krpom i nosi do posebnog stalka za presađivanje. Okvir se stavlja u stalak koji je pod uglom u položaju da se iz njega lako mogu odabirati i prenositi ličinke. Ugao pod kojim stoji okvir mijenja se i prilagođava do položaja iz kojeg se ličinke najbolje vide. Samo mali dio tog okvira sa stanicama i najmlađim ličinkama nije pokriven, a ostala površina okvira je umotana u krpu. Ovaj okvir posebno treba čuvati od jakog sunca. Posle presađivanja svaki okvir po broju vraća se u košnicu iz koje je izvađen. Dok je taj okvir bio izvan košnice, njegov slobodan prostor u košnici pčele su već ispunile. Okvir je širine 18 mm i kada ga vraćamo u košnicu, nema gnječenja pčela. Odmah se satonoše i pčele poprskaju pripremljenim sirupom i vrati se poklopna daska. Naspe se 0,75 litre. neprokuhanog obogaćenog sirupa u hranilicu. To se radi i pri najintenzivnijem izlijetanju pčela i nema opasnosti od grabeži. Ličinke presađujemo i matičnu mliječ oduzimamo posle podne. Onaj dan kada oduzimamo matičnu mliječ i ponovno presađujemo ličinke, sirup ulijevamo odmah nakon što dodamo presađene ličinke, a sledeća dva dana sirup dodajemo kasno navečer. Ovo je objašnjenje za početak proizvodnje, odnosno za prvo presađivanje.

Problemi koji se javljaju nakon prvog presađivanja

Pčele u nastavku u koji dodajemo presađeni materijal u stanju su poluobezmatičenosti. To znači da u nekoj košnici pčele mogu početi izvlačiti prisilne matičnjake iz velikog broja ličinki koje imaju na raspolaganju. Iako im ponudimo presađeni materijal, pčele se ponekad odluče na prisilne matičnjake. U tom slučaju postotak dodanih presađenih ličinki nekada može biti ispod očekivanja. Zbog toga je nužna kontrola, i to treći dan, a može i prije nego što se počne oduzimati matična mliječ ili istodobno, što je lošiji izbor. Ako ostane i jedan najmanji matičnjak u tome prostoru, rezultat će opet biti upitan. Za nas su zanimljivi samo matičnjaci koje smo mi pčelama ponudili da ispune svoju biološku potrebu. U nekim košnicama ne postoji taj problem, a inače se rijetko događa posle drugog presađivanja. Praktički, kako leglo stari pčele se usmjeravaju samo na dodane i najmlađe ličinke. Odnosno, pčele treba naučiti ili dresirati da proizvode matičnu mliječ jer smo ih zato i pripremali. U njima med za nas nije zanimljiv. A zbog toga smo i postavili košnice na lokaciji gdje su paše stalno nadražujuće. Prvi put pčele nedovoljno napune matičnjake. Prema našem iskustvu, pravi rezultati se dobiju treći i svaki sledeći put. Planove pčelara nekada može pokvariti i zalutala tuđa matica, koja uleti u prostor gdje mi dodajemo presađeni materijal. U tom slučaju pčelar može uporno dodavati presađeni materijal, a pčele ne prihvaćaju dodane ličinke zbog prisutne matice.

Oduzimanje matične mliječi iz matičnjaka

Matičnu mliječ oduzimamo 72 sata nakon svakog presađivanja. Redoslijed radnji sličan je prethodnom. Okviri se vade i oslobađaju od pčela, te se vade nosači matičnjaka i stavljaju na stol. Nosači se uzimaju po redoslijedu i skalpelom se podrezuju do visine iznad ličinki, a to je najčešće do otprilike 10 mm visine. Steriliziranom iglom vade se ličinke iz matičnjaka. Namjenskom japanskom lopaticom vadi se matična mliječ iz matičnjaka i odmah pakira u sterilizirane bočice. Kada se izvadi matična mliječ iz prvih nosača matičnjaka, u njih se odmah ponovo presađuju pripremljene šestosatne ličinke. Tako se redom napravi i s dva kompletna okvira, koji se odmah vraćaju u svoje košnice. Dodaje se sirup kako je prethodno objašnjeno. Obično se iz jedne košnice iz presađenih 30 matičnjaka dobije oko 10 g matične mliječi. Kada se bočice napune do vrha matičnom mliječi, treba ih zatvoriti gumenim čepom i staviti u prenosiv hladnjak, jer se svi ti poslovi obavljaju na terenu. Prihvat ličinki je bolji kada se presađuju u korištene matičnjake, jer u njima ostane po malo matične mliječi, a i pčele su ih dobro obradile i učvrstile za nosače.

Konzerviranje i čuvanje matične mliječi

Svaki put kad se završi posao oko oduzimanja matične mliječi i poslije ponovnog presađivanja, napunjene bočice moraju se pripremiti za dugotrajno čuvanje. U manju posudu rastopi se najčišći vosak. Manja šprica se napuni sa 96 %-tnim alkoholom i u svaku bočicu se ukapaju po tri kapi alkohola te se zatvori gumenim čepom. Posle se samo vrh bočice kratko potopi u rastopljen vosak do dubine od suženja za čep. Svaku bočicu treba potopiti po četiri puta, i radi se u krug. Dok se vosak na prvoj potopljenoj bočici hladi, isto se po redoslijedu napravi sa svakom sljedećom bočicom. Kada se sve potope jedanput, ponovo se prva bočica potopi drugi put, i to manje za oko 2 mm. Svaka bočica posle voskarenja pojedinačno se umotava u aluminijsku foliju koja se koristi u domaćinstvu. Odmah se stavlja u vrećice, a one u zamrzivač, gdje se čuvaju do upotrebe. Do stavljanja bočica u zamrzivač strogo pazimo da sačuvamo neokrnjenu vrijednost matične mliječi, odnosno kemijski sastav koji je bio u matičnjacima prije nego što smo ga oduzeli.

Kako obnavljamo starosnu strukturu pčela

Pri ovoj proizvodnji pčele se mnogo iscrpljuju. Nakon pet presađivanja, tj. nakon petnaest dana potrebno je u nastavak u kojem se obavlja glavni posao ponovno osigurati mlade pčele i mlado leglo. Prvi put samo zamijenimo mjesta nastavaka gornje pčelinje zajednice.

Redoslijed je sljedeći:

Skinemo nastavak u koji smo dodavali presađeni materijal i postavimo ga na izvrnuti poklopac.

Sklonimo matičnu rešetku. Ispod su dva plodišna nastavka koje je matica koristila prethodnih petnaest dana. Pronađemo maticu i privremeno je s tim okvirom stavimo u nukleus. Od dva raspoloživa nastavka, ponovno kompletiramo sve najmlađe leglo, krajnje okvire s nepoklopljenim medom i peludom. Ostavimo jedno prazno mjesto u nastavku, a ako još ima slobodnog mjesta, prenesemo okvire sa zrelim leglom. Iz nastavka u koji smo dodavali presađeni materijal vadimo okvir s nosačima matičnjaka i postavljamo ga u novi nastavak između najmlađeg legla. Poslije okvire rasporedimo tako da matica ponovno ima dosta slobodnog prostora za rad. Zbog stalnog stimulativnog prihranjivanja pčela, već ima umjetnog meda u okvirima, koji smeta. Takve okvire rasporedimo u jedan nastavak. U ovom slučaju Snelgrovu dasku ne sklanjamo niti kontroliramo maticu ispod nje. Na redu je ponovno kompletiranje košnice. Na dasku postavljamo nastavak u kojem je umjetna hrana. Na njega dolazi nastavak u koji stavljamo okvir s maticom iz nukleusa. Postavljamo matičnu rešetku i na nju nastavak u kojem je kompletirano najmlađe leglo i uzgojni matičnjaci. Ovo najčešće napravimo isti dan kada oduzimamo matičnu mliječ, ali ujutro. Najčešće u gornjem nastavku imamo kompletno i neokrnjeno leglo od matice koja je svaki dan bila stimulativno forsirana. Sledeće osiguravanje mladog legla i pčela koristimo od matice koja je odvojena na podnicu, i to otprilike posle 25 dana, a 10 dana nakon prvog rotiranja plodišnih nastavaka. Od tada plodišne nastavke mijenjamo svakih 10 dana. Na taj način proizvodnja je znatno više ekonomična nego s jednom maticom u košnici, kako smo nekada počeli proizvoditi. Kada se tekst čita, možda postupak izgleda kompliciran, ali kada se jedanput pokuša, to je lako i jednostavno provesti, čak jednostavnije nego proizvoditi med.