Mi ne možemo biti zadovoljni s onim što smo postigli u pčelarstvu, grani poljoprivrede o kojoj već smo ranije rekli govorimo mnogo i lijepo. Rezultati su takvi koji nas ne zadovoljavaju. Veliki dio naših pčelara radi s malim brojem pčelinjih zajednica, a prinosi meda nisu atraktivni. Agroekonomisti bi rekli da je između ostalog naš izlaz u povećanoj produktivnosti, dakle imati što veću vrijednost proizvodnje po košnici i u ekonomičnosti proizvodnje, dakle smanjenju troškova meda i drugih pčelinjih proizvoda. Naravno nije predmet ovog rada ekonomska analiza naše proizvodnje. No pokušati cemo dati neke informacije koje bi mogle koristiti pčelarima.

Za povećanje produktivnosti uvjet je prije svega imati jake pčelinje zajednice, nadalje iskorištavati što je moguce više glavne paše. Ne smije se zaboraviti da osim meda u pčelarskoj proizvodnji vrijednu robu na tržištu predstavljaju oplođene matice, paketne pčele, vosak, cvjetni prah i dr.

Kako raste težina zajednice pokusi pokazuju i sve veći prinos meda. Kod lagane zajednice prinos meda je 8,2 kg, kod zajednice teške 5,4 kg, prinos meda je 24 kg. Pod istim uvjetima zajednica od 7 kg pčela sakupit če 32 kg meda.

Navesti cemo još jedan zgodan primjer o značenju jakih zajednica. Postavimo dvije zajednice svaka s 50000 pčela i na kraju paše svaka ce zajednica imati 30 kg prinos meda. No pored ove dvije zajednice postavimo u isto vrijeme i treću košnicu s 100000 pčela. Neće na kraju paše imati 60 kg meda nego 90 kg. Mogli bi zaključiti da pčelar mora primijeniti takvu tehnologiju koja ce mu omogućiti stvaranje jakih zajednica.

Za stvaranje jakih zajednica mora se u ljetu prethodne godine izvršiti sve pripreme. To znači da moramo uzimati jake zajednice sa što više mladih pčela, mladom maticom, kvalitetnim saćem, dovoljnim kolicinama hrane te zdravim pčelama. Pri ovom stvaranju jakih zajednica moramo upotrijebiti i neke druge mjere, koje su ugradene u poslove selekcije pčela. Odabiranje dobrih zajednica vršimo dva puta i to jedan u proljece, a drugi puta još rigoroznije kod prvog vrcanja meda. Proljetnim odabiranjem ustanovimo koje su zajednice slabo prezimile (veliki broj uginulih pčela na podnici, zastoj u razvoju, nozemoza i dr.). Od takvih zajednica sigurno necemo uzimati materijal za reprodukciju.

Drugo odabiranje vršimo kod prvog vrcanja meda. Tada grupiramo svoje zajednice u tri grupe, jedna grupa su slabe zajednice koje iskljucujemo iz uzgoja. Druga grupa predstavlja zajednice, koje više godina proizvode nadprosječne količine meda. Ta grupa je jako interesantna za obnovu i povećanje zajednica. Na koncu treća grupa je najbrojnija i predstavlja u prosjeku dobre zajednice. No i pored niza aktivnosti pčelar nije u mogucnosti uvijek doći do jakih zajednica pčelareci s jednom maticom u košnici. Često nije u mogućnosti u kratkom vremenu razviti tako zajednice da iskoristi rane paše pod kojima mislimo na uljanu repicu i bagrem u našim panonskim krajevima. U današnjim uvjetima pčelarenja radi raznih zaštitnih mjera voćara i ratara dio pčela letacica strada. Ništa nisu lakši problemi za varou i nezemozu bolesti koje ozbiljno mogu ugroziti broj pčela u zajednici.

Mnogi pčelari su došli do spoznaje da pčelareći sa dvije matice mogu znatno popraviti broj pčela u zajednici. To ipak nije nova metoda. Ona je stara 100 i više godina. Važno je znati da i kod izuzetno jakih zajednica oko dvije trecine pčela mora biti vezano za sakupljanje meda, a jedna trećina da su kućne pcele. Tako na primjer za 48 dana zajednica sa jednom maticom postiže nešto preko 500000 pčela, a zajednica sa 2 matice istovremeno postiže skoro 80000 pcela. Pčelariti s dvije matice moguce je s više vrsta košnica. No vjerujem da je najpogodnije s nastavljacama. Moguce je formirati dvomatične zajednice u jesen, ali i u proljeće. U stvari to je moguće napraviti u sve vrijeme sezone kada pčele normalno lete.

Ako formiramo dvomatičnu zajednicu koristeci košnicu LR moramo jednu zajednicu staviti na podnicu, a drugu na razdjelnu dasku kojom je pokrivena zajednica na podnici. U stvari razdjelna daska je osnova ovakve košnice. Njome se odredenim zahvatima pčele koje su uzgojene u gornjoj zajednici usmjeravaju u medište donje zajednice. Mogli bi reci da je glavni zadatak ove gornje zajednice koju možemo nazvati Plodište 2 proizvodnja pcela kojima ce se pojačavati Plodište i medište na podnjači. Pcele iz gornje zajednice nose nektar u zajednicko medište. Za regulaciju kretanja pcela u gornjoj i donjoj zajednici služe više leta koja se prema pravilima tehnologije otvaraju i zatvaraju na raznim mjestima.