VOSKOV MOLJAC

Achroea grisella
Najpoznatije i najraširenije štetocine pcelinjeg saca su veliki voskov moljac Galleria mellonella L . i mali voskov moljac Achroea grisella Fabr .Njihove larve i lutke oštecuju sace, narocito kad je van košnice, i drvene djelove košnice i ramova. Kad pcelinja društva oslabe cesto postanu žrtve voskovog moljca koji sve razori i ošteti, jer je za njegove larve najbolja i jedina hrana sace iz koga su se izvodile pcele. Voskov moljac se može naci tamo gdje su pcele ili u njihovoj neposrednoj blizini. To su u stvari nocni leptiri koji se pojavljuju u toplije godišnje doba, i to u nižim predjelima, na vecim nadmorskim visinama i u sjevernim predjelima. Ne pricinjava skoro nikakve štete jer ne podnosi niske temperature.
Biologija voskovog moljca

Ciklus razmnožavanja voskovog moljca je razlicit i krece se od 1 do 6 mjeseci. Ženke su vece od mužijaka i snesu nekoliko stotina jaja (300-600), ali neke i znatno više. Ženke malog voskovog moljca nose 200-300 jaja. Položena jaja su obicno u manjim grupama na raznim zašticenim mjestima. Teško ih je vidjeti golim okom.Na sacu u kom je bilo leglo prave kanale, razaraju ga, obaviju tankim nitima koje ispredu iz posebne žlijezde koju imaju na glavi. Larve se hrane voskom, polenovim prahom i cahuricama lutki. Voskov moljac se teško održava na mladom sacu i satnim osnovama i na njima se ne razmnožava.

Suzbijanje voskovog moljca

Galleria mellonella
Najsigurniji i najjednostavniji nacin zaštite od voskovog moljca je cuvanje saca u jakim i razvijenim pcelinjim društvima. U slabim društvima sace je izloženo napadu cim se za to ukaže prilika, zato im treba ostavljati samo sace koje mogu držati pod kontrolom. Na podnjacama ne smije biti otpadaka od saca, jer je to najpogodnije mjesto za moljce. Podnjace treba cistiti u rano proljece cim se za to ukaže pogodna prilika. Higijenu košnice treba da održavaju pcele, a ako tome nisu naklonjene treba im promjeniti maticu. Rezervno sace i pcelinje proizvode treba štititi na najjednostavniji nacin prema datim uslovima i to: toplotom, hladnocom i strujanjem vazduha. Utvrdeno je da ce moljac biti uništen sa svim svojim stadijumima razvica ako se sace i drugi pcelinji proizvodi stave na -6,7°C za 4,5 casova; na 12,2°C za 3 casa; na -15°C za 2 casa. Ako se prazno rezervno sace izloži na temperaturi 48-49°C u toku 24 sata bice uništeni moljci i spore nozemoze. Rezervno sace u nastavcima najbolje se sacuva ako ispod donjeg i iznad gornjeg nastavka stavimo žicanu mrežu i izložimo ga strujanju vazduha, jer se u tim uslovima moljac ne može održati. Rezervno sace se može držati i u zatvorenim prostorijama upotrebom sumpordioksida, koji nastaje spaljivanjem sumpora u prahu ili šipkama. Prostorija mora biti dobro zatvorena, da dihtaju i vrata i prozori. U tu svrhu uzima se 50 grama sumpora na 1 m³ prostora. Nastavke sa sacem treba naslagati jedan na drugi i u najgornjem, koji treba biti prazan nabrzinu se zapali sumpor i prostorija zatvori. Prethodno treba osigurati da se ne izazove požar. Postupak treba ponavljati svakih dvadesetak dana do zahladenja, jer sumpordioksid ne uništava jaja moljca. Ima i drugih nacina zaštite saca sumpordioksidom, ali princip i efekti su isti. Sace koje je sumporisano ne smije se stavljati u pcelinja društva dok se dobro ne provjetri i ispere hladnom vodom. Ostatak vode u sacu treba istresti na centrifugu. Treba zapamtiti da se sace ne smije ni u kom slucaju držati u prostorijama gdje vise tus trake ili neki drugi insekticid s obzirom da vosak vrlo apsorbuje mnoge hemikalije pa može doci do trovanja pcela ako se stavi u košnice.