maticaPčele koje svoje korijene imaju u lokalnom okruženju mnogo bolje su uspijevale opstati od onih koje su bile uvezene s drugih teritorija, zaključak je istraživanja u posebnom izdanju časopisa Journal of Apicultural Research.

Naučnici iz većine evropskih zemalja saglasni su da pčele koje su prilagođene lokalnoj sredini opstaju puno bolje od onih koje su kupljene i uvezene na područja koja im nisu poznata. Do ovog zaključka došli su istraživanjem interakcije između genetskog sastava meda koji su proizvodile i njihovog okruženja. Iako se mnogo zna  o geografskom i genetičkom diverzitetu pčela informacije o tome kako se pčele adaptiraju na novo stanište su još uvijek prilično nepoznate.

– Mnogi pčelari smatraju kako je bolje kupiti maticu izvana nego koristiti onu koju već imaju u svojim leglima. – naglašava dr. Per Kryger sa Odjela za agroekologiju Aarhus univerziteta u Danskoj i dodaje:

– Međutim, sve je više dokaza kako globalna trgovina pčelama ima sve štetnije efekte na pčelarstvo, kao što su širenje novih bolesti i štetočina.

Istraživanje je provedeno pomoću 621 kolonije pčela sa 16 različitih genetskih porijekla. Košnice su postavljene u 11 različitih zemalja, a na svakoj lokaciji postavljen je jedan lokalni i dva uvozna roja. Faktori koji su imali najveći utisak na opstanak pčela su infekcije Varroom, problemi s maticama i infekcije Nosemom.

Košnice u kojima su bile domaće matice opstale su u prosjeku 83 dana više od onih sa uvoznim.

– Vrlo je jasno da lokalne pčele prolaze bolje na poznatom im terenu od uvoznih. Naši rezultati pokazuju da je put naprijed jedino jačanje uzgojnih programa s domaćim pčelama umjesto uvoznih matica. To će također doprinijeti spječavanju kolapsa pčelinjih zajednica, a moći će se raditi i na prilagođavanju promjenama u okolišu. –  zaključuje dr. Kryger.

Inače, u Evropi se još od 1886. matice pčelarima šalju poštom. Procjenjuje se da se danas oko milion matica godišnje pošalje poštom, uglavnom u Ameriku i Australiju. Preuzeto sa BH-PČELAR